Aleksandar Šišić: Virtuoz na violini

Aleksandar Šišić: Virtuoz na violini

 

Biografija i notni zapisi našeg najvećeg violiniste.

 

Preporučujemo svim muzičarima, a posebno violinistima!

 

Opis

Aca Šišić promocija knjige u Jutarnjem programu RTS

Aleksandar Šišić: Virtuoz na violini

 

ALEKSANDAR ACA ŠIŠIĆ

 

(Obrenovac, 17.08.1937 — Beograd, 02.07.2007)

Aleksandar Aca Šišić, violinista, solista Velikog narodnog orkestra Radio Beograda

Aleksandar Aca Šišić je jedan od najznačajnijih srpskih etno umetnika, čija karijera je započela početkom sedamdesetih godina prošlog veka i koji je, na izvestan način, definisao stil koji danas poznajemo kao folk muzika. U isto vreme, on je jedan od retkih muzičara čija interpretacija balansira između gotovo akademske preciznosti i improvizacije svojstvene mnogim samoukim umetnicima i, upravo zbog toga, mnogi muzički kritičari smatraju ga začetnikom novog muzičkog stila, koji ujedinjuje savremene tendencije, klasičnu violinističku tehniku i melodije srpske narodne muzičke tradicije.

Aleksandar Šišić je na svojoj violini izvodio narodnu i cigansku muziku širom sveta. Njegova muzika i interpretacije narodne muzike Balkana pune su energije i života i, upravo zbog toga, bio je rado viđen gost na nekim od najvećih svetskih muzičkih scena. Ovaj virtuoz, legenda i istinski majstor violine karijeru je počeo tako što je, zbog nemaštine, radnicima na njivi svirao za džak pšenice, da bi potom, bez završene škole, preko kafanskih tezgi i svoje iznenadne američke avanture, uspeo da osvoji srca slušalaca u dvoranama svetskih metropola. Aca Šišić je još sredinom 60-ih godina 20. veka postao član Orkestra narodne muzike Radio Beograda, a ovom ansamblu ostao je veran sve do kraja svoje profesionalne karijere. Ipak, uporedo je gradio i solističku karijeru, a kao rezultat ovog rada, iza sebe je ostavio i album pod nazivom „Magična violina“… Pored ovog albuma, Aleksandar Šišić je objavio i knjigu u kojoj je, osim mnoštva fotografija i zanimljivih priča sa koncerata i gostovanja širom sveta, sadržan i kompletan notni zapis 76 numera i kola, onako kako ih je sam autor i zabeležio. Naime, tu se nalaze neki od najvećih hitova koje je izvodio Aleksandar Šišić, poput numera „Svilen konac“,“Devojaĉka igra“, Žikino kolo“, „Obrenovčanka“ i mnogih drugih. Zanimljivo je da je knjiga napisana dvojezično, na srpskom i engleskom jeziku.

Aleksandar Aca Šišić je preminuo u Beogradu, u julu 2007. godine posle kraće i teške bolesti, ali je njegova muzika nastavila da živi u srcima onih koji su rado slušali njegove interpretacije i svih ljubitelja dobrog izvođenja balkanskog narodnog melosa.

Zanimljivosti

Tokom jednog od mnogobrojnih nastupa sa Narodnim orkestrom Radio Beograda jedan čovek iz publike se popeo na binu i počeo da pretresa Acu tražeći „elektrčne žice preko koje sviraju“ u neverici da se violona može svirati tom brzinom i preciznošću ljudskom rukom.

Diskografija

  • 1969: Kola iz Srbije
  • 1969: Nova kola
  • 1972: Kola
  • 1973: Nova kola 2
  • 1975: Varnica kolo
  • 1979: Kola 2
  • 1980: Zvečansko kolo
  • 1991: Nezaboravna kola na violini
  • 2006: Aleksandar Šišić CD1
  • 2006: Aleksandar Šišić CD2

ACA ŠIŠIĆ, POSLE VELIKOG USPEHA CD-A I KONCERTA U DOMU OMLADINE

MLADI SU SE KASNO RODILI

Kad su me zvali na gostovanja, govorio sam da sa mnom mora da ide i moja vokalna solistkinja. A kad pitaju koja, ja kažem „Ona što peva na mom jastuku — moja supruga“

Svi koji su došli na koncert prošli su raznim meridijanima i čuli rusku, italijansku, špansku muziku, potom moravac, čak sam imitirao čuvene operske pevače Pavarotija i Karerasa zvukom violine. A moj gost biće Slobodanka Stojiljković, vokalna solistkinja koja kad peva čini se kao da joj med ide iz grla — kaže Aca Šišić, violinista i veliki muzičar koji je počeo karijeru 60-tih godina. Veliki uspeh ostvario je kao solista Velikog narodnog orekstra Radio Beograda, u kome je dočekao penziju. Publika je širom sveta imala priliku da čuje njegova virtuozna izvođenja.

Kada se činilo da će biti zaboravljen, Aca Šišić se vratio na velika vrata prvo s kompilacijom „Srbija global saund 2“, a potom i sa kompakt diskom „Magična violina“ objavljenim ovog proleća, u izdanju B 92.

Veoma rano počeo je da svira i to pod šatrama i na svadbama, a od zarađenog novca plaćao je privatne časove violine. Najveće priznanje doživeo je kad je 1965. postao član orkestra Radio Beograda bez dana završene muzičke škole. O svojoj branši kaže:

■ Danas prave pevačice mogu da se nabroje na prste jedne ruke. Mnoge od njih arlauču, a ja sam toliko godina učio violinu i dešavalo se da ni za vodu čestito nisam imao. Supruga je čak htela da ode od mene, jer nam je život bio veoma težak. Školu sam napustio u šestom razredu zbog sviranja, tako da pet godina nisam smeo da se vratim kući, toliko je moj otac bio besan. A na školskom dokumentu je pisalo: — Šišić Aleksandar se isključuje iz škole zato što voli da svira kao i svi ostali cigani! A maternji jezik moje porodice je rumunski, mi smo cincari rumunskog porekla.

U vašoj karijeri je bilo mnogo znaimljivih događaja

■ Sećam se 1965. Svirao sam u Gradskoj kafani na Trgu u Beogradu, onako kako je bog rekao — svim srcem. I tada mi priđe jedan žut čovek i kaže da će da me vodi u Ameriku. I stvarno, sredi mi pasoš, bio je to Toša Elezović, lični Titov harmonikaš i ja sam tada obišao mnoge gradove u Americi. A narednih godina gostovao sam u čitavoj Evropi. Prvu ploču snimio sam 1962, drugu dve godine kasnije, a moj prvi hramonikaš bio je Bata Kanda, a kontrabasista Miša Blam.

U čemu ste pronalazili snagu da istrajete?

■ Ja sam čovek koji je čitav život proveo sa jednom ženom. Bili smo moja Mica i ja velika sirotinja i čini mi se još uvek imamo crnog pasulja i konjskog mesa u stomaku, koji smo jeli u tim teškim danima. I da li bi bilo u redu da, kad sve steknem, dođe neka gotovanka. Bili smo svugde zajedno i u Njujorku, u Čikagu. Kad su me zvali na gostovanja, govorio sam da sa mnom mora da ide i moja vokalna solistkinja. A kad pitaju koja, ja kažem „Ona što peva na mom jastuku — moja supruga“.

Poruka mladim violinistima?

■ Mislim da su se kasno rodili. Danas je teško naći odskočnu dasku, vlada velika nepravda. Dobrih ljudi i kvaliteta je najmanje. Ja sam svoje prošao, a šta će ovi mladi…

BILI SMO NAJBOLJI NA EXITU Da li bi vas ljudi potpuno zaboravili da nije objavljen novi album?
■ Snimao sam mnogo za RTS, ali B 92 dugujem život. Reklamirali su me više za ove dve godine nego RTS za sve one prethodne. Sad i ja imam više elana. Dogovorili smo se da nastupam redovno, biće i inostranih gostovanja u Italiji, Nemačkoj… U Rumuniji me jako vole i tretirali su me skoro kao predsednika. Na disku u produkciji B 92 ima najviše vranjanske muzike, tu su čoček, srpska i vlaška kola. Kada sam se letos spremao da gostujem na Exitu, nabili su mi strah, kao nemoj tamo da ideš, tamo su drogeraši, dobićeš batine. A ja sam pomislio — ako ja ne mogu u mojoj Srbiji da postignem da publika bude zadovoljna, odseći ću sebi ruke. Ispalo je da smo bili najbolji.

Recenzije

Još nema komentara.

Budite prvi koji će napisati recenziju za „Aleksandar Šišić: Virtuoz na violini“

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

8 − seven =